Eho

Moja ljubav treba tvoju.

Pogledom medju ljude tragam za tim, meni dobro poznatim likom. Svjesna da jedino što mogu naći je pocijepano srce, poput starih pocijepanih pisama u kojima sam o našoj ljubavi pisala. Pisma koja se nisi udostojio da pročitaš.

Dok se tako neshvaćena mimoilazim sa ljudima, osjećam kako se kroz nozdrve prožima miris tek ubranog groždja. Miris koji budi uspomene. Na noći kada si bos stajao pred šporetom, odjeven u onoj omiljenoj prugasto plavoj pidžami. Lijevom nogom naslonjen na kuhinjski element bijele boje, dok si desnim stopalom tapkao u ritmu muzike i pevušio riječi naše omiljene pjesme ,,California dreamin.” Kružeći kašikom po posudi stvarao magiju za koju ni sam nisi bio svjestan da je moguća.

Sjećam se, miris cimeta je lebdio u vazduhu dugo nakon poslednje kapi ispijene čaše tog famoznog kuvanog vina. A ja, naslonjena tu na tvom ramenu slušam pucketanje igle koja prolazi kroz vinelske brazde gramofonske ploče. Samo ona remeti tišinu. Često sam prije prvih taktova nagadjala koja pjesma predstoji. (Sjećaš se?) I tako ušuškana u moj mali univerzum, posmatrala drvo u kaminu kako se pokorava svom vrhovnom gospodaru, vatri. Baš kako sam se ja tada pokoravala tebi.

Ti si od onih ljudi koji imaju poseban smisao za humor i savršen ukus za muziku. Time si me i osvojio. Šale, na koje nisam ostajala ravnodušna i tvoje mlataranje rukama dok izigravaš dvorsku ludu činili su da se kikoćem satima. Jer to si ti, pogledom si znao da opčiniš. Toliko da, izgovorene riječi, sa tvojih usana plasiraš kao blagoslov.

Odisala sam spokojem, opkoljena tim snažnim rukama.

Raj, sjećam se.

Otud sad ovi strahovi, napadi panike.

Nema mog oslonca, nema tebe…

Tražim, nastavljam da tragam, netremice se probijam kroz masu, ali ne vidim te oči, ne vidim te usne. Ne čujem taj glas.

Jedini zvuk koji dopire do mene je zvuk prošlosti, poput eha u daljini.