Uspomene

27-mi Oktobar. 

Jutro koje miriše na uspomene, na jesen, staru peć za drva smještenu na istočnoj strani kuće. Prozor nad istom i stolicu koja se nalazi u ćošku neposredno pored peći. Postavljenu tako da sam mogla da sjednem i svoje hladne, umorne od puta tabane prislonim i ugrijem bar na kratko. 

Miriše na mir, spokoj, na takve neke dane. Ništa ne može čovjeku da probudi uspomene kao dobro poznati miris.

Tih dana, to su bili jedini trenuci kada sam osjećala da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ušuškana u toplo, meko ćebence jesenjeg doba. Bilo je to divno jutro, jutro poput današnjeg, samo bez stare peći za drva i stolice pored iste.