Crveni džemper
Zvuk potpetica je odjekivao ulicom, dok sam sitno koračala ka toj kući.
Jutro, miris lala se širi u vazduhu.
Jedan je od onih dana kada sve u mom okruženju cvijeta, dok sreća unutar tijela vene.
Sanjiva, povlačila sam rub džempera, koji je bio poklon od bake Mare za moj 20-ti rodjendan.
Prisjetih se noći, u kojima sam posmatrala kako crvene niti vunenog tkanja, klize kroz bakine modre prste.
Lako i glatko.
Širile su magiju.
Šaptala im je i rukama ih mazila, a one bi kao po dogovoru, redjale sloj na sloj.
Gledala sam kako se od sitnog tkanja uz začin ljubavi, stvara plet.
Toliko jak, da ga jedino te iste ruke mogu rasuti.
Ispratila sam svaki taj hipnotisani pogled, dok je netremice odmjeravala note svojih vrijednih prstiju.
Kao da bi jedan pogrešan potez uništio to remek djelo.
Još uvijek mi sve miriše na nju.
Njenu drvenu stolicu, mlin za kafu, crnu maramu i činiju punu oraha.
Imala je običaj da zadrema na stolici pokraj šporeta za drva. Taj kutak je bio njeno sklonište.
Mjesto gdje je vodila svoje unutrašnje bitke, a da riječ nije izgovorila.
Često bi se zbog toplote zajapurila u licu.
Toliko da se boja tog crvenog džempera reflektovala na njenim mekim obrazima
Miriše na zimu i toplinu doma, iako je proljeće.
Ona je bila čovjek- žena, tako se u narodu govori.
Odgojila dva sina i tri ćerke, odgojila bi i četvrtu da joj nije umrla odmah po rodjenju.
Preživjela rat, glad, strah i trepet.
Borila se sa činjenicom da je “samo žena!”
A kao jedini oklop na svom krhkom tijelu nosila je osmijeh.
Osmijeh koji je znao da pročita isključivo onaj ko je poznaje.
Izmedju slova, redova i interpukcijskih znakova, morala sam tumačiti. ,,Dobro sam!” kad je pitam kako je.
,,Proći će!” kad je pitam šta joj je.
Propatila sam mnogo od kad je nema.
Tupi bol još u njedrima tinja, pa se rasplamsa na ove neke datume, meni i njoj posebne.
Kao da dani mogu biti isti!
Još mi suza u oku niže iscrtane linije tog starog lika.
Trudim se da ne zaboravim.
A vrijeme kao u inat meni, gumicom briše.
Pa prkosim vremenu, prkosim lalama.
Da mi je samo da je još jednom zagrlim.
Коментари
Постави коментар