Putokaz

Nikad ne zaboravi ko si.

Čak i kada ti pričaju prazne priče o tome ko bi i šta trebala da budeš, ti se drži svog osjećaja.

Zgrabi ga jako, prigrli još jače i ne daj nikome.

Jer ljudi su to kćeri moja.

Njima nikad udovoljiti.

Ne dozvoli da ti opustoše dušu, poput pijeska u Sahari.

Drži se sebe, svog doma i svojih vjerovanja.

A zli jezici neka pričaju, kada nemaju šta pametnije da rade.

I neka pokušaju, poput zombija da te istrgnu iz ruku pravde.

Tvoje je samo da budeš jaka, istrajna. 

A dobro će zlo nadvladati.

Sloboda će lance pokidati.

Nijemi će propijevati.

A glasni utihnuti, kad- tad.

Zato hrabro, pogled gore.

I kad grmi, kad se pruće lomi, ti ostani cijela.

Iz jednog komada.

Ako se nekad prepoloviš, sastavi se!

Ako pomisliš da odustaneš, pomoli se!

Zato kćeri moja, zaustavi krik.

I kad je najteže, ti reci ,,Dobro sam”.

I kad suze naviru, ti prevuci osmijeh, poput zavijesa, na kraju predstave.

Iza kulisa, kćeri moja, tamo ti je dozvoljeno da poklekneš. 

Da padneš i opet ustaneš.

Jer hrabri se ne predaju.

Nemoj ni ti, lavice.