Stranica srca

Izaberi me svaki minut, svaki sat, svaki dan, ako ne možeš, onda me pusti.

Pusti da odletim poput leptira u neki drugi svijet.

Svijet sreće i mira...

Ne galami.

Tvoje riječi neće brže doprijeti do mog uma ako ih izgovoriš vičući.

Dopusti da zagrlim tišinu.

Budi moj spas, moj svetionik u oluji, moje zvono na buri.

Samo tiho, tiše, da bi uspio tvoj šapat opčiniti sve komore mog srca i iščitati riječi iz te iste knjige.

Knjiga u kojoj ti imaš glavnu ulogu, gdje svaka stranica počinje i završava se pomenom tvog imena.

Neću te više voljeti ako me udariš, prevariš, ili polomiš moju omiljenu vazu sa cvijećem.

Neću!

Naprotiv, u mojim očima nastavljaš da budeš klinac kakav si oduvijek i bio.

Ne prija duši to sivilo. Ne zanosi se.

Shvati, treba mi karta da otputujem što dalje od sebe.

Dalje od galame i buke.

Razumi, trebaš mi ti, poput kofera u ruci, na nekoj meni omiljenoj destinaciji.

S’ pogledom na horizont, izlaske i zalaske sunca.

Osjeti me, osjeti moj dodir kao svilenu tkaninu, a ne kao mač zaboden u ledja.

Pusti šta pričaju ljudi.

Znaš da ti serviraju laži, a ti, neiskusni školarac, pojedeš ih za večeru.

Ne dopusti da se slade suzama koje već danima nižem poput bisera.

Neka nas ne rastave.

Zagrli me jako, jače, ma najjače.

Dozvoli da ti opet osjetim dušu, čistu poput bijele ruže nakon jutarnje rose.